Povijest samostana

Crkva svete Marije i toranj svetog Luke

Ostatci franjevačke samostanske crkve sv. Marije i Zvonik sv. Luke u Jajcu spadaju u najveće spomenike duhovne kulture Hrvata u Bosni i Hercegovini i svjedoče o sjaju i moći bosanskog kraljevstva, te umjetničkom dosegu jajačke klesarske škole.
Papa Pio II. 7. 11. 1461. godine izdaje bulu (lat. billa - papinski dekret s olovnim žigom) po kojoj se dodjeljuje oprost svim vjernicima koji bi na marijanske blagdane posjetili crkvu sv. Marije u Jajcu.
U crkvi su se, između 1459. i 1463. godine, čuvale moći (relikvije) sv. Luke Evanđeliste što ih je u miraz donijela kraljica Mara kći srpskog despota, po čemu je Toranj dobio ime. Moći se sada nalaze u sakristiji jedne crkve u San Gobbeu (Italija) u drvenom sarkofagu, ukrašenom reljefom krilatog vola, simbolom sv. Luke.
U crkvi sv. Marije 1461. godine, uz prisustvo velikog broja vlastele, krunisan je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461 - 1463), primivši krunu od izaslanika pape Pia II.
Nakon definitivnog osvajanja Jajca 1527. godine Turci su crkvu sv. Marije pretvorili u džamiju, a Tornj sv. Luke u minaret. Džamija je nekoliko puta bila zahvaćena požarom, a od posljednjeg požara 1832. godine džamija nije bila u funkciji.
Ostatak munare skinut je 1888. godine prilikom posjete princa Rudolfa Habsburškog Jajcu, dok je temeljita popravka izvršena 1949. - 1953. godine kada je i treća galerija oslobođena dozida.
Toranj sv. Luke je jedini potpuno sačuvan kampanil (tal. kampanile - zvonik sagrađen bez izravne veze sa crkvom) u unutrašnjosti Balkana, a spomenikom kulture proglašen je još 1892. godine.
Sama godina gradnje crkve nije utvrđena, ali arheološki podaci govore da je na ovom mjestu u XII. ili XIII. stoljeću postojala crkva građena u romaničkom stilu, koja je poslije pregrađena u gotičku crkvu, najvjerojatnije oko 1410. godine, kada su građene i Katakombe.
Na slici: Pročelje crkve sv. Marije u XV. stoljeću prema Đuri Basleru.