Povijest samostana

Jajački fratri fra Lovro Lacić stariji, fra Lovro Lacić mlađi obojica iz Pijavica, fra Augustin Tomatinović iz Varoši, fra Anto Bojčetić iz Kozluka‚ fra Stipo Ladan sa Careva Polja na čelu sa fra Antunom Kneževićem godine 1872. potpisali su instanciju (zahtjev) na provincijski kapitul u Fojnici za gradnju franjevačkog samostana u Jajcu. Završetak gradnje i formalno proglašenje otvaranja samostana obavljeno je 1885. godine (18. X.), a za zaštitnika (patrona) odabran je sv. Luka.
Sv.Luka vezan je za Jajce jer su se u njemu (Toranj sv. Luke) nalazile moći sv. Luke, što ih je u miraz iz Smedereva godine 1459. donijela Jelena kći srpskog despota kada se udala za prijestolonasljednika Stjepana Tomaševića. Jelena je udajom je prešla na katoličanstvo i uzela ime Mare.
Papa Pio II. podijelio je bulom od 23. ožujka 1461. godine oprost svim posjetiteljima crkve sv. Katarine u Jajcu «gdje se nalaze ostaci sv. evangeliste i mnogim čudesima odlikuju», ako na dan sv. Luke, sv. Jurja i sv. Stjepana posjete crkvu. Poslije su relikvije prenesene u crkvu sv. Marije, a u drugoj papinoj buli od 7. studenog oprost se dodjeljuje za Bogorodičine blagdane. Nakon pogubljenja posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića (1463.) kraljica Mara sa sobom je ponijela relikvije‚ koje su se nakon mnogih nezgoda našle u Mlecima gdje su dočekane sa velikim slavljem‚ a na čelu svečane povorke bio je osobno mletački dužd.

Relikvije (moći) sada se nalaze u San Gobbe (Italija) u sakristiji jedne crkve u prekrasnom kovčegu.

Fratari su 1970-ih godina pokušali vratiti kosti sv. Luke u Jajce i od tada samostan nosi ime ovog evanđeliste